Fearless World
četvrtak, 27.09.2007.
Process Of Belief
Amo malo ljudi…Zanimaju me vaša uvjerenja, vaša vjera…Imate li je uopće…U što vjerujete?
Da li vjerujete u išta?
Ja ne znam…Amo sagledat malo…Da li je bolje i lakše vjerovati ili ne?
Ako vjerujemo u Boga ili nešto «iznad nas» moramo u to slijepo vjerovati…Moramo imati neopipljivu vjeru, neopipljivo uvjerenje da je nešto istinito…Što baš i nije tako lako kad sagledamo sva sranja koja se događaju na ovom svijetu…I onda kažu «Bog ima svoj plan»…Koji kurac? Koji plan može imat s tim što pogine dijete pod kolima auta kojeg vozi pijani maloljetnik bez dozvole…Koji plan može imati s tim što netko odbaci tek rođeno dijete u obližnji kontejner da se ni ne osvrne?
Koji plan može imati s ratovima…S milijunima mrtvih, unakaženih obezglavljenih, osakaćenih i mučenih ljudi?
Postoji plan za sve nas…Da li je postojao plan za to tek rođeno dijete pitam ja vas?
Da, vjerovanje u nešto ili nekoga «iznad nas» nam pomaže…Lakše se osjećamo…Imamo koga moliti za pomoć u teškim trenutcima…Iako smo skoro uvjereni da nema smisla opet molimo…To nam olakšava sve…
S tim vjerovanjem u paketu dolazi Crkva…Ta ista Crkva u kojoj se Božje sluge okreću pedofiliji i malim dječacima…Istoj Crkvi u kojoj masu svećenika krade pare za nova kola ili za crne dane kad ne bude vjernika koji će davat….Crkva koju vode ljudi, obični smrtnici koji su isti kao i svi drugi…Grešni….Ta utvrda…Utvrda molitve, boli, patnje, sreće, tuge, nade….Utvrda vjernika….
Da li je to bolje? Ili jednostavno bit ateista i ne vjerovat u nikakvu silu poviše nas…Ne moliti se nikome…Vjerovati u samog sebe…Vjerovati da sami sebe možemo učinit boljima, a ne da nas Bog čini boljima…Čak i vjernici bi to trebali shvaćati…Jer po njima, mi smo ipak dobili pravo izbora, slobodu, od strane Boga…
Ali opet…Dosta tih «ateista» kad dođu u tešku situaciju pomole se, nekome, nečemu…Bilo čemu…
Ali bar ne razbijaju glavu s postojanjem ili ne postojanjem nečeg većeg, nečeg boljeg, nečeg savršenog….
Ljubav je ono u što trebamo vjerovat…U ljubav jednu prema drugima…Prema prijateljima, voljenima, obitelji, nepoznatima….Ljubav kao nešto više, nešto savršeno...Ljubav kao instituciju….
Shattered faith
The scientist purported that there ain't no purpose
and the theologian told me that it's all been designed
and I'm trying to maintain objectivity
The world won't illuminate what really matters
and I'm an imperfect modal/moral meaning extractor
processing the complexity
Born of the Earth (Are we blind?)
We weren't given a choice (There's no way)
What about free will? (What we have)
Do we have a voice? (Is shattered faith)
See them run in place (Here and now)
in the human rat race (No reward)
So much dead weight (No debate) to our disgrace (Accept your fate)
Life begins when you accept your fate
Paralysis from forces raging out of control until
my confidence and will are at an all-time low
Just directionless wandering
Eternal life, eternal truth, eternal secrets
Isolated hopes and hypotheses just
Leave me feeling so hungry
Born of the Earth (Are we blind?)
We weren't given a choice (There's no way)
What about free will? (What we have)
Do we have a voice? (Is shattered faith)
See them run in place (Here and now)
in the human rat race (No reward)
So much dead weight (No debate) to our disgrace (Accept your fate)
Life begins when you accept your fate
Right or wrong,
the main criterion is what you do and not what you say
The roads you take, the friends you make and those you throw away
The method is a simple synthesis of the past and present state
You never lose if the path you choose is one you can easily navigate
I had a dream, light and carefree
But now there's doubt and gravity
But I won't run in place (Are we blind?) in the human rat race (There's no way)
I can set the pace (What we have) and accept my fate (Is shattered faith)
Shattered faith (Here and now)
Shattered faith (No reward)
the part of me (No debate) I can't erase (Accept your fate)
srijeda, 26.09.2007.
Fearless World...
Zapitate li se ikada kako bi bilo živjeti u nekom drugom svijetu...Bez patnje, boli, laži i prevara?
Svi smo nekada bili zgaženi i povrijeđeni....Svi smo nekad povrijedili....
Koliko puta svi mi ostanemo sami u svojim sobama, gledajući u strop...Ostanemo sami sa svojim razmišljanjima šetajući pustim ulicama....Svi bi nekad poželjeli biti u jednom novom svijetu, svijetu skrojenom po našoj mjeri....Dok smo djeca i živimo u takvom svijetu, jer ništa ne shvaćamo...Ali kako odrastamo shvaćamo da to ipak nije moguće....
Ali nešto nas ipak drži...Nakon toliko boli, patnje...Nešto nam ipak daje snage da hodamo uzdignute glave...Da pokažemo svima da se ne bojimo, da se ne povlačimo ni pred čim, da smo mi ti koji kroje ovaj svijet, naš svijet...Svijet u našim glavama...Ta snaga...Nekad je to ljubav, nekad inat, nekad bijes, pa čak nekad i tuga....
Koliko osjećaja imamo u sebi nije ni čudno da ih sakrivamo, da ne želimo da svi vide šta smo mi zapravo...Da vide u naše duše...
Ali kad jednom otvorimo svoju dušu nekoj osobi, to mora da je ta osoba posebna...Mora da je to neki prekrasan osjećaj, onaj osjećaj koji budi sva osjetila u nama...Osjećaj koji nam daje snage više nego išta drugo....
Svi mi imamo onaj mali "fearless world" u našim glavama...I ponekad, s vremena na vijeme sakrivamo se u njega...
Ostajemo u njemu, dok ne prođe ovaj strah od stvarnosti, strah od današnjeg dana...Strah od naših osjećaja....
Ali nekad nije dovoljan onaj svijet u našim glavama....Zato svi dajemo sve od sebe da ga stvorimo i u stvarnosti....Da stvarnost bude naša...Da je držimo u šaci i radimo s njom kako nam paše...Možda i uspijemo, možda...A do tad gledajmo za nekim drugim svijetom, ali ne u mašti...Gledajmo u stvarnosti, jer jedino tako ga možda i uspijemo stvoriti....
P.S.-Ovaj blog ja pišem kao anonimac i tako će da ostane...U njemu će jednostavno bit neka moja razmišljanja....Neki moji osjećaji i sve ono što ne mogu držat u sebi...Sve ono što je u redu iznijeti na ovakav javni način....
